Prva misa na Sućidru

Prvi dan osnovne škole Sućidar ravnatelj nakon uvodnog plesa veselo prvašićima (i nama roditeljima): A pošto 98% djece pohađa vjeronauk, sada će nastupiti i svećenik!
I nastupi svećenik: Ajde ustanite, nije problem stajati nekoliko minuta. A sada ćemo izmoliti molitvu koju bi svi trebali znati....

Moja djeca ne znaju ni što je to Očenaš jer im je dosadno sjediti u Crkvi i slušati misu. Ali četvrti dan škole su mi rekli: "Mama, mi bi išli na taj vjeronauk, jer svi idu na vjeronauk." I to je istina. Znam da prijatelji moje djece čiji su roditelji protestanti i pravoslavci također pohađaju vjeronauk.

Pa zašto ne bi onda i moje kad sam 100% Hrvatica, a k tome vjerujem u Boga?
Jel bitno što ja imam drugačije nazore od vjeronaučnih koje želim prenijeti na djecu a smatram da su ispravni?
Da li je pošteno da većina radi pritisak nad manjinom?
Da li se ovako razvija tolerancija prema vjerskim i ostalim manjinama?
Hoće li moje dijete ako bude razvilo drugačije vjerske poglede biti odbačeno od većine već u najnižim razredima?
Čemu učimo svoju djecu ako ih učimo da se moraju prilagođavati većini, i da se razdvajaju po vjeri?

I sve to potiće pedagoška ustanova. Hoće li to postati prva znanja u Hrvata koja se primaju pri ulasku u školu?

Zašto se onda čudimo valu netolerance i nasilju kao posljedici koje netolerancija potiče?
Možda su navijački neredi posljedica poticanja netolerancije i razlika u ranoj dobi.