vjera i život

Moja draga Žaklina pokušava kad i di stigne obaveze u vezi dice podilit najpoštenije sa svojim bivšim mužen, dakle na dva što je moguće jednakija dijela. Kaže da se toliko trudi i zato jer to znači bit pošten na djelu.

prvi pokušaj.
Ž: Alo! Malu bi triba hitno odvest u doktora jer...
ex: Ne mogu pričat, ne mogu pričat, visin na skeli, na Braču san. Čao!


sedamnaesti pokušaj.
Ž: Alo! ...
ex: Ajme, ništa te ne čujen, visin na skeli, na Braču! Čao!

tristačetrdeseti pokušaj.
Ž: Stoposto visiš na skeli, na Braču!
ex: Jebate, kako ti znaš takve stvari? Bavimo se okultnin, opala! Piješ, pušiš, gledaš u crnu kavu? Kad si zadnji put bila na misu, a? A lipo mi je mater govorila da ne ženin višticu!!!
Ž: Šta koga boli jel ja iden na misu, neće mi oni tamo manitaš zapisivat punte jerbo dica ionako ne idu na vjeronak!!!
ex: Mooolin?
Ž: Opalin te golin! Čuja si! Neće moja dica u lihvarsku zločinačku organizaciju di pipaju malu dicu dok san ja živa.
ex: Za pet minuti dolazin sve navedeno ispravit!
Ž: Dobro, onda usput otiđi izvadit dici domovnicu, rodni list, potvrdu od zubara o valjanosti zubi, kupi tablete za komarce, uzmi uputnicu za u okuliste, napuni gumu od bicikla u vulkanizera, odnesi sandale od dice da ih prošire u postolara, kupi in i japanke i kape i mudante i šugamane za plivanje a poslin ih odvedi i na rođendan kod maloga Roje, kupi malome neki poklon prije. E, i pazi, nemoj past sa skele!