Vjerska tolerancija

Kao što već znate, nedjeljom u jutro se spremam za odlazak na besplatni ručak kod svojih roditelja.

Ovu nedjelju me probudila tutnjava zvona za uzbunu sa Crkve koja je nedavno nikla na dječjem igralištu. Petnaest minuta potom opalilo je i ono na mojim vratima.
Otvorivši vrata, krmeljavim okom sam uhvatila obris djeteta koje se klatilo u visini moga trbuha. Uhvatila me blaga neobjašnjiva tjeskoba. Osjećala sam da se nešto mijenja...

"Dobar dan teta Danica, vidim još se nismo zbrojili. Evo ja došla po Vašu nejačad da zajedno odemo na misu u 10 za još mlađe od mladih!"

Čim sam se raskrmeljila, ugledala sam ružni a prijeteći autoritet djeteta koji je narastao veći od mene i klatio se poput levijatana.

"Oprosti, ka! Mi, ovaj, moja nejačad i ja ne možemo na misu jer moramo ić ručat, kod mojih, oni žive daleko... čak u Kaštelima!"

"TETA, AKO VAŠA DJECA DANAS NE DOĐU NA MISU, DON FILIP ĆE IM UPISAT MINUS, A TO IM JE VEĆ TREĆI IAKO SU TEK ODNEDAVNO NA ŽUPNOM VJERONAUKU! Ipak, ja sam zato ovdje da sve prođe kako treba"

"Dušo, svakako ne bih voljela da se to dogodi. Postoji li neki način da se ja i ti dogovorimo...?"

"Teta, za koga vi mene držite? Mene su moji roditelji odgojili u duhu poštenja i milosti.. a ne onako kako vi odgajate svoju jadnu djecu.. Vrlo dobro znate da ako Vam djeca ne budu išla na župni i školski vjeronauk - da se NITKO neće htjet družit sa njima, da im nitko neće pokazat što imaju za domaći, i da će općenito bit izopćeni iz uže i šire zajednice. A da bi uopće mogli pohađat župni, a time se i ravnopravno osjećat na školskom vjeronauku, moraju dolazit i na mise nedjeljom. Ako ste već sebe osudili na propast, ne razumijem zašto to želite svojoj djeci. Svojoj vlastitoj djeci!"

Hvatala sam zrak...

Moja vlastita djeca su projurila pored mene ulickana i uštirkana. Nisam ih prepoznala. Sva ta djeca su mi izgledala ista... Jedno dijete, ne znam jel moje, se vratilo i pitalo me sitniš za lemozinu... Dok sam vadila sitne iz novčanika, par lipa mi se prosulo po podu.
Uštirkana povorka crnih baba sa istim broševima, istim ladnim trajnama se vraćala sa mise za još starije. Prepoznale su iz daleka izdajnički zvuk sitneži koju namjeravam podvalit, te su me prezrivo fokusirale i to sasvim sigurno sa urokljivim očima koje djeluju.

Pomislila sam da mi je krajnje vrijeme da popravim 98,89% katolika moga kvarta jer u suprotnom bi te urokljive oči mogle djelovat...